Pjesma mi je jedna pusta bajka

Želim predstaviti jednu lijepu knjigu koju je napisao poznati šargijaš Ante Galić Gale,a knjiga nosi naziv "pjesma mi je jedna pusta bajka". 

Knjiga koju treba pročitati,a i imati u svojoj kolekciji jer lijepo opisuje život,običaje a posebno opisuje običaje u našoj izvornoj muzici.

Ante Galić Gale je rođen 1953.godine u Foči kod Doboja. Osnovnu i elektrotehničku školu završio je u Doboju,osnovnu i srednju glazbenu školu u Zenici,a višu socijalnu u Sarajevu. Od 1992.godine živi u Sesvetama kod Zagreba.Folklorom se bavi od djetinjstva. Voditelj je pučke glazbene škole "Gale" a predavao je i na Hrvatskoj školi folklora na HAZM-u te na PGŠ-u. Član je predsjedništva Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Svojim radom doprinosi uspjehu mnogih folklornih skupina napose u Zagrebu i okolici.Od 1997.godine radi na istraživanju folklorne tradicije Hrvata srednje Bosne i Posavine. Radio je segmente glazbe za film Konjanik,snimljen po romanu Ivana Aralice.

Citiraću kompletan predgovor ove knjige,tj. riječi autora o ovom svome djelu.

                              -PREDGOVOR-

Dragi moji i poštovani čitatelji!

Nemam cilj ovom knjigom natjecati se s poznatim i u društvu priznatim pjesnicima i osobama od pera koji su sav svoj život posvetili pisanju kao što sam se ja posvetio našoj posavskoj tamburi-šargiji. Ne mogu,sve i da hoću,jer iz ovog se teksta vidi da je ovo skroman uradak. Meni je ovih dvadeset posljednjih godina svejedno brzo proteklo,ne znam ni kako,jer mi je tijelo ovdje a misli tamo. I ovo malo što je izišlo iz mene,bilo je teško sročiti po nekakvom kronološkom redu. Trebalo se sjećati daleko unatrag i opisivati događaje stare do pedeset godina. Skupljao sam po svijetu slike i svoja sam sjećanja ponešto slikama podkrijepio. U ratu koji se dogodio u Bosni i Posavini,nestali su i izgorjeli moji dragocjeni dokumenti,slike,pjesme,kazete,ploče i mnogo građe koju sam prikupljao iz mladosti - sve je izgorjelo u Zenici kada mi je izgorio stan. Tko bi to od nas ikome poželio,ali i to se događa u životu!

Dragi moji prijatelji neka vas ova moja sjećanja makar malo nasmiju ako ste kada neraspoloženi. To će goditi vašem srcu. Dosta je jadikovanja i kukanja:mali ostaju maleni,a veliki su veći! Pomagali su meni mnogi oko ove knjižice,od moje obitelji,prijatelja,znanaca do moga prof. Tade Mostarca. Kad ga pitaju zašto pomaže Gali oko sjećanja i pisanja - Bože moj, što smeta ako pomaže zato je išao u školu:da pomaže sebi i drugima - on lijepo,umotano kaže otprilike: Ložim vatru. Točno je:moj profesor Tade ložio je vatru u mojoj Foči i u svojoj Matinoj kod Novog Šehera,ali ložio je i u meni potičući me da se stalno po redu sjećam stvari i događaja te da u knjizi ne ostavim ni jednu riječ koja bi se mogla loše protumačiti. Samo radost,pjesma i tambura.

Dakle po ovome predgovoru se vidi da se radi o jednom skromnom čovjeku,a koji je uradio puno na promicanju folklorne tradicije Bosanske Posavine i šire.  Ja ću još dodati da ovo baš i nije neka "knjižica" kako je rekao autor Gale,nego se radi u pravome djelu koje kad se počne čitati teško se ostavlja a da se ne pročita do kraja. Gale je naveo u ovoj knjizi mnoge izvorne umjetnike koji su obilježili Bosnu i Posavinu sa svojim radom u izvornoj muzici,a na nekoliko mjesta u knjizi spominje i moga oca Ivana Martića.

Još jednom ću reći da svi koji nemate ovu knjigu,trebate je nabaviti,pročitati i imati u svojoj kolekciji.

                                                                           Josip Martić